Ponekad sam pijan, do uha nasmijan I duša mi je otvorena knjiga Moje nebo je posoljeni zrak A moje more razlivena tinta Kome biti zahvalan, živote moj? Krenem obalom koju dobro znam Samo dva minuta pješice do luke Gdje se djeca igraju, pred nama skrivaju Iglom izbodene ruke Pa opsujem da ne mogu prostije Mada odavno sam pobjego iz geta I mjesec iznad nas ima okus hostije A cesta miris izgubljenog svijeta Moje nebo sad je posoljeni zrak A moje more razlivena tinta Zato pjevam da ne pojede me mrak Jer da nisam ovo ja bih bio boljka Kome biti zahvalan, grade moj? Ponekad sam pijan, do uha nasmijan I život mi je otvorena priča Ja se često spotaknem, al se uvijek dočekam Ja sam čovjek koji nema briga Kome biti zahvalan, grade moj?