Daj iskreno priznaj mi, kad ti je sinoć stao lift, reci mi što ti je to trebalo da razbiješ ogledalo, nije te bilo strah, ostati bez zraka, ti nisi lup'o o vrata, nego si reko sebi Bogu hvala, na parku draga bez signala, na parku bitka tišine jer ti nitko ne zna ime. Neugodna navika samoće, jedan govori što hoće, a ti ovakav bez konteksta tu nisi ništa extra, Neugodna navika tišine, ne mari ti za ime, što se vani tako kurči, ovdje prazno zvuči. Zar ti je smetalo, jedno ogledalo a u njemu tvoja slika, podbradak bez podanika, što uopće od kravate troši vrijedne sate. Neugodna navika samoće, jedan govori što hoće, a ti ovakav bez konteksta tu nisi ništa extra, Neugodna navika tišine, ne mari ti za ime, što se vani tako kurči, ovdje prazno zvuči.